Referendum ZA i PROTIV

Ovih dana me sa svih strana bombardiraju ZA i PROTIV. Referendum je tu, smatram kao svoju dužnost da i ja dam svoj glas. Nikakvo trošenje novaca na parole, letke, spotove, plaćanje raznih zvijezda i zvijezdica neće me dogovorit da promjenim svoje mišljenje.

Često se provlači tema da se taj novac od referenduma, mislim oko 48 mil. kn, mogao upotrijebit za izgradnju dviju škola koje su nam i potrebne, slažem se. A zašto nitko nije napravio od tih novaca te dvije škole i dao svima do znanja da nemamo novaca za referendum, zašto sve vlade do sada nisu se odrekle novih auta, mobitela, putovanja u korist ne dvije nego desetke novih škola. Pa znate zašto? Jer im nije stalo do nas običnih smrtinka. Njima je bitan naš glas jer “ovca je jako plemenita životinja, od nje se dobija vuna, meso, mlijeko i glas na izborima“.

Referendum naravno da košta, to je demokracija, demokracija je da i razne “udruge“ mogu da paradiraju određenim gradovima i da se za to odvaja dio mog i tvog novca. Koliko se je od toga moglo popravit škola, uvesti djeci tehnologiju 21. stoljeća? Demokracija je da svatko ima pravo na svoje izražavanje, sve dok ne dirate određene “udruge“ onda je to šovinizam. Mene to više podsjeća na komunizam, jer sve je dobro dok svi imamo isto mišljenje, ne daj Bože da ja smijem misliti svojom glavom, a još gore ako je to suprotno od manjine. Nije lijepo kad većina maltretira manjinu, ali kad manjina nameće i maltretira većinu, onda je to sloboda govora, različitost.

ZATO VAS MOLIM GOSPODO SVI VI KOJI MISLITE DRUGAČIJE; DOZVOLITE I MENI DA IMAM SVOJE MIŠLJENJE. I NEMOJTE ME BOMBARDIRATI SA SVOJIM “PLAĆENICIMA“; POZNATIM ZVIJEZDAMA I ZViJEZDICAMA, JER TA ISTA GOSPODA ŽIVI NA NAŠ RAČUN I IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA.  NAZOVIMO IH UMJETNICIMA KAO NPR. UMJETNOST JE SEBI ZABOSTI RUŽU U GUZICU I PARADIRATI BINOM. TO ZA MENE NIJE UMJETNOST. UMJETNOST JE IVAN MEŠTROVIĆ, IVAN LACKOVIĆ KROATA, VATROSLAV LISINSKI, ...

MENI SU MOJI USADILI VJERU NA KRŠTENJU, DALI SU MI NASTARIJI ZAKON, A TO JE BOŽIJI ZAKON, PA KOLIKO SE DRŽAVA KOJE SU IMALE “SAVRŠENE“ ZAKONE RASPALO, A BOŽJI ZAKON JE JOŠ TU. TKO SAM JA DA IDEM PROTIV BOŽIJEG ZAKONA.

G L A S A M       Z A!!!

Nemaju srama

Rashodovani martićevac Vojislav Stanimirović ponovno bi u vladu

             Dvadeset godina poslije, istinitim svjedočenjem stradanja upozoravamo da se ratni zločin dogodio, da počinitelj nije kažnjen i da žrtvama nije nadoknađena šteta. O zločinu se udruženo šuti. Zločinci su tu među nama. Dvadeset godina poslije rata slobodna i samostalna Hrvatska nema opravdanja za prešućivanje agresorskih zločina.    Tovarnik. Slavica Popović, supruga pokojnog Marijana Popovića, svjedoči da ga je nekoliko dana skrivala. Onda je došao Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA i "šef saniteta i glavni za zdravstvo za područje zapadnog Srema" i rekao: Slavice, gdje ti je Marijan, mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega. Slavica svjedoči da su poslije došla četvorica iz njihove milicije i odvezli njenog supruga, ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića.

            Nakon određenog vremena Ivan Pavlešević pronašao je Marijanovo mrtvo tijelo na njivi u blizini pravoslavnoga groblja. Lovas.  Stjepan Peulić preživjeli iz minskog polja, svjedoči nam da je Vojislava Stanimirovića vidio 18. listopada 1991. godine u dvorištu poljoprivredne zadruge u Lovasu, zajedno s prvooptuženim za Lovas, Ljubanom Devetakom, kada je vršen odabir tko će ići u minsko polje. Kruna tog stravičnog događaja bilo je tjeranje 51 lovaskog Hrvata na „čišćenje“ minskog polja. Vukovar. 18. studenog 1991. Stanimirović je završio u vukovarskoj bolnici zajedno s ratnim zločincem majorom JNA Veselinom Šljivančaninom. O tome je svjedočila i bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici. Zbog toga je, svjedoči ona, jednom bila verbalno napadnuta od supruge dr. Stanimirovića prigodom njihova slučajnog susreta u Vukovaru, ali ona i danas ostaje pri svojemu iskazu, jer joj je tada dr. Stanimirović, prisjeća se tih trenutaka u podrumu bolnice, pomalo iznenađen i zbunjen zbog njene nazočnosti, pružio čak i ruku. Stanimirović me je pljuvao u Vukovaru 1991. godine   Ružicu Erdelji nedavno je primio i predsjednik Ivo Josipović. Ružica Erdelji žrtva je  srpskoga silovanja i svjedoči: odveli su nas u vojarnu ponižene, prljave, osramoćene , tjerali su nas da čistimo krug vojarne, praznimo rupe u kojima je bila voda. U krugu su bili domaći vukovarski četnici koji su nas vrijeđali, ponižavali, govorili da smo mi krivi za rat. Jednoga dana došli su Stanimirović, Dokmanović i Hadžić. Pljuju nas i pitaju psujući, "šta radimo na svetom srpskom  tlu". Plakale smo i šutjele.  

            O Stanimirovićevoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju najmjerodavnije su ipak njegove riječi: "Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar..." ("Vojska Krajine", br. 7-8, 1993, str. 43). Vojislav  je Stanimirović »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primio odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7),   Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita kretanje i djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno, premda postoje broje indicije, da je bio u blizini ili u središtu nekoliko mjesta na kojima su počinjeni zločini nad hrvatskim civilima i vojnicima. Činjenica da su general Gotovina i drugi braniteljiu tamnici, a Vojislav Stanimirović u Hrvatskom Saboru.

Za  Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik Antun Ivanković, predsjednik           Nevenka Nekić, književnica

...

Odavno ovdje nisam ništa napisao. Razlog? U zadnje vrijeme dolazile su mi samo loše vijesti i informacije. Da bi dobio vijest koja je potresla cijelu moju obitelj, prerani odlazak Renate.

Imam želju da ponovno pokrenem ovaj BLOG. Vrijeme će pokazati svoje.

Renata (Marić) Žižak

Sinoć nas je potresa tužna vijest.

Otišla je dobra duša naše obitelji.

Renata (rođ. Marić) Žižak

Otišla si prerano. Počivala u miru Božjem.

D@do.

Došašće

Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
(Rim 13,11-12)

Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak crkvene godine.

Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije. Od 8. stoljeća, razdoblje došašća, počinjalo je 11. studenog na blagdan sv. Martina i bilo je strogo poput korizme. Kasnije je taj običaj, znatno ublažen, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbi. U došašću, izrađuje se i stavlja na stol, adventski vijenac sa četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću.

D@do.