Rijeka Vrbanja koja je nekad privlačila brojne kupače od onih najmlađih do starijih danas je prepuna otpada i otrova, a nadležni ne čine dovoljno na sankcionisanju odgovornih za njeno zagađenje - tvrde ekolozi."Odgovorno tvrdim da je rijeka Vrbanja zagađena i da ukoliko se nešto ubrzo ne preduzme posljedice mogu biti pogubne. Naša pretpostavka je da je od ušća rijeke do Kotor Varoša postavljeno oko hiljadu cijevi iz septičkih jama. Da se dnevno u rijeku izlije samo litar fekalija to je hiljadu dnevno ali, nažalost, u pitanju su mnogo veće količine", rekao je za banjalučki "Fokus" Mile Petrušić iz udruženja "Eko-ušće".Najveći zagđivači su, kaže on, okolne firme. Navodi "Proleks", "Celeks", "Laki ledera", radni dio "Incela" kao i individualni zagađivači. 
Petrušić smatra da je Vrbanja zapostavljena i da se ne vodi dovoljno računa o njenoj zaštiti. Potkrepljuje to podatkom da je prije deset mjeseci u Zelenom viru u zemlju ugrađen kompresor za prečišćavanje koji još nije u funkciji, jer nije priključena električna energija. "To sve govori. U "Celeksu" nam kažu da je boja koju ispuštaju ekološki bezbjedna. Molim vas lijepo, ako je bezbjedna neka je oni sipaju u svoje kade, pa neka se kupaju u njoj. Iste te hemikalije za koje zagađivači tvrde da nisu štetne uništavju biljni i životinjski svijet i truju našu djecu" kategoričan je Petrušić. Njegovo mišljenje dijeli i Milorad Dokić iz udruženja "Vrbanjski biseri" iz Čelinca. Vrbanja je, tvrdi on, zagađena do te mjere da se, kako kaže, ni prst u rukavicama ne smije staviti u vodu. "Prošle godine za dva dana više od dvadesetero djece koja su se kupala je oboljelo od istih simptoma, na sreću nije bilo većih posljedica. Ali zar trebamo čekati da se nešto desi da bi reagovali", pita se Dokić.Pitanje šta se preduzima na zaštiti i sanaciji vodotoka rijeke Vrbanje upućeno je i Vladi RS, podsjeća Dokić. Nakon toga je, kaže, Uprava za inspekcijske poslove dobila nalog da snimi stanje i obavijesti Vladu o tome. Ovo je bio povod i za održavanje sastanka krajem juna na kojem su prisustvovali republički vodoprivredni i ekološki inspektori, predstavnici Instituta za zaštitu, "Eko ušća" i "Vrbanjskih bisera". - Tom prilikom su - ističe on, utvrđeni izvori zagađivača među kojima su privredni subjekti koji se nalaze uzvodno, zatim gradske otpadne vode, te konstatovano da opštinski i republički organi moraju češće vršiti kontrolu zagađenosti kao i preduzimati represivnije mjere protiv zagađivača. Dokić i Petrušić su istrajni da se bore za Vrbanju, kažu da to čine iz čiste ljubavi prema prirodi. Spremni su da pokrenu i peticiju, a ako bude potrebno obratiće se za pomoć i međunarodnoj zajednici.
Petrušić smatra da je Vrbanja zapostavljena i da se ne vodi dovoljno računa o njenoj zaštiti. Potkrepljuje to podatkom da je prije deset mjeseci u Zelenom viru u zemlju ugrađen kompresor za prečišćavanje koji još nije u funkciji, jer nije priključena električna energija. "To sve govori. U "Celeksu" nam kažu da je boja koju ispuštaju ekološki bezbjedna. Molim vas lijepo, ako je bezbjedna neka je oni sipaju u svoje kade, pa neka se kupaju u njoj. Iste te hemikalije za koje zagađivači tvrde da nisu štetne uništavju biljni i životinjski svijet i truju našu djecu" kategoričan je Petrušić. Njegovo mišljenje dijeli i Milorad Dokić iz udruženja "Vrbanjski biseri" iz Čelinca. Vrbanja je, tvrdi on, zagađena do te mjere da se, kako kaže, ni prst u rukavicama ne smije staviti u vodu. "Prošle godine za dva dana više od dvadesetero djece koja su se kupala je oboljelo od istih simptoma, na sreću nije bilo većih posljedica. Ali zar trebamo čekati da se nešto desi da bi reagovali", pita se Dokić.Pitanje šta se preduzima na zaštiti i sanaciji vodotoka rijeke Vrbanje upućeno je i Vladi RS, podsjeća Dokić. Nakon toga je, kaže, Uprava za inspekcijske poslove dobila nalog da snimi stanje i obavijesti Vladu o tome. Ovo je bio povod i za održavanje sastanka krajem juna na kojem su prisustvovali republički vodoprivredni i ekološki inspektori, predstavnici Instituta za zaštitu, "Eko ušća" i "Vrbanjskih bisera". - Tom prilikom su - ističe on, utvrđeni izvori zagađivača među kojima su privredni subjekti koji se nalaze uzvodno, zatim gradske otpadne vode, te konstatovano da opštinski i republički organi moraju češće vršiti kontrolu zagađenosti kao i preduzimati represivnije mjere protiv zagađivača. Dokić i Petrušić su istrajni da se bore za Vrbanju, kažu da to čine iz čiste ljubavi prema prirodi. Spremni su da pokrenu i peticiju, a ako bude potrebno obratiće se za pomoć i međunarodnoj zajednici.
Nema komentara:
Objavi komentar