Sramota. Jednom riječju sramota da se ljudi kao što su Mrkšić, Šljivančanin i Radić, nakon ne zapamćenog zločina na Ovčari osude na 20 (Mrkšić) 5 (Šljivančanin) i oslobođen (Radić). Ljudi što su zapovjedali četnicima koji su noseći cirnu zastavu s mrtvačkom glavom pjevali ˝SLOBO POŠALJI SALATE BIĆE MESA KLAĆEMO HRVATE˝. Ti isti ljudi su na mučki način ubili preko 250 ljudi. Među ubijenima bilo je i djece (najmlađi je imao svega 16. godina), staraca (najstariji je imao 76 godina), te ranjenici. U dužini od nekoliko kilometara od Muzeja na Ovčari do mjesta masovne grobnice zapaljene su stotine lampiona, a kod mjesta masovne grobnice članovi stradalničkih udruga u tišini mole za žrtve.
Nažalost kao i prije Domovinskog rata Srbija nam je krojila povjest kako je ona htjela jer su držali sve konce u rukama. Tako je i sada jer ovim činom suda agresor postaje žrtva, a žrtva postaje agresor. Čini se da je jedina i najveća pogreška dragovoljaca u ratu bila to što su se branili.
Nema komentara:
Objavi komentar