Ivanova ratna priča

Od Ivana sam cuo jako interesantnih stvari iz zivota, a pogotovo iz ratnih vremena, pa tako Ivan prica, kako je rat odmicao nas zivot je svakim danom bivao tezi i gori. Ucestala veli ubistva, pa malo malo cujes, sad ovdje, sad tamo, nekoga pojela noc.

Zadnjih dana pred izbjeglistvo, navalili nas obilaziti nepoznati ljudi, cesto bradati i naoruzani do zuba, dodju i niti pozdravljaju niti sto pitaju, setaju po imanju i kao da nesto premjeraju. Dodju pred kucu i udju u nju i po njoj pregledaju kao da je njihova.
Ko je ovdje gazda upita "srbin" s visoka, veli Ivan, ja sta cu javim se odvazno, ja sam taj, a on veli svidja mi se ova kuca, zauzimam je, daj mi veli list papira i olovku.
Sta ti? pitam, nedas papir, pitas zasto mu treba, kakvo zauzimanje?

Sta je tebi, kakva pitanja, bili smo mi istrenirani na poslusnost, da sam mu donio papir i olovku bez pogovora. Moj dragi nije se tu imalo sta pitati, sve je bilo jasno kao bijeli dan.
I sta bi dalje pitam?
Veli Ivan, napisa on na papir nesto, i udje sa tim u dnevnu sobu, i stavi iznuta na prozor da je vidljivo izvana, i izlazeci veli, ima da mi pazis na ovo dok se ja ne vratim, i ode kako je i dosao.
Pogledam ono na prozoru, pise Radivoje Djukic, zauzevo kucu i datum.
Tek kad to vidim dodjem ja k sebi, i neka ljutnja me spopadne, udjem u kucu i potrgam onaj papir, a tata mi veli nisi to trebao dirati, sta ako se sad vrati.? Bio sam ljut da sreca i moja i njegova jer se nije vratio.
I sta bi pitam dalje?
Ma kad sam malo oladio veli Ivan, dosjetim se i uzmem isti list papira, promijenjenim rukopisom napisem Stojakovic Stojan, zauzeo kucu i isti datum i potpisem Stojana, i stavim na prozor.
Sutradan, veli, odmah ujutro eto ti Radivoja opet, i kako ide ide pravo prema onom svom papiru na prozoru, i kad vidje da nije vise onaj njegov pobjesni, uleti u kucu i iznese onaj papir i ljut ko ris pita, sta je ovo, kao da ce odmah sve pobiti pita ko je ovo napisao.
Ja mu kazem, veli Ivan, jucer odmah kad si otisao dodje jedan isti taki kao ti i napisa i postavi na prozor. A gdje je moj papir pita "srbin", onaj ga potrgao kaze Ivan.
Ma sta skoci on, daj olovku i papir, donesem ja i sjede on i napisa isto kao i jucer, potrga onaj moj papir i novi postavi opet na prozor.

Pogleda u mene i veli ne moj da to neko takne, ti si mi odgovoran.

Veli Ivan, branim se ja, sta ja mogu eto i njemu, ljudi dolaze i pisu, a on ode ne slusajuci mene, vidim da jos nije prelomio i odlucio se za kucu, Bog zna na koliko je kuca postavio iste papire, a sad otrca da vidi ima li jos nesto vrijedno da mu ne promakne.

Opet ja, prica Ivan ponovim proceduru, drugi list papira, drugo ime, vazno mi samo da je srpsko, ne smijem napisati sto o tome svemu mislim, ali sam nasao svoj ventil da bar malo odreagujem.
Eto njega sutradan opet, i opet se ljuti, baca papir i gazi po njemu, pise novi i stavlja na prozor, vidim sad dodao ne diraj da te zmija ne ujede.

Nemoj da ovo ne nadjem, veli, upire prstom na me i veli ti mi odgovaras.
I sta bi dalje? pitam, ma veli Ivan sutradan krenusmo u izbjeglistvo, zadnje sto sam uradio izlazeci iz kuce je napisah list papira,

"Svi ce te se vi ove moje kuce nasititi i otici iz nje, a ja cu se u nju vratiti jer je ova kuca moja", i napisem datum i potpisem, i stavim na prozor.

Post By Plamenko