Rashodovani martićevac Vojislav Stanimirović ponovno bi u vladu
Dvadeset godina poslije, istinitim svjedočenjem stradanja upozoravamo da se ratni zločin dogodio, da počinitelj nije kažnjen i da žrtvama nije nadoknađena šteta. O zločinu se udruženo šuti. Zločinci su tu među nama. Dvadeset godina poslije rata slobodna i samostalna Hrvatska nema opravdanja za prešućivanje agresorskih zločina. Tovarnik. Slavica Popović, supruga pokojnog Marijana Popovića, svjedoči da ga je nekoliko dana skrivala. Onda je došao Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA i "šef saniteta i glavni za zdravstvo za područje zapadnog Srema" i rekao: Slavice, gdje ti je Marijan, mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega. Slavica svjedoči da su poslije došla četvorica iz njihove milicije i odvezli njenog supruga, ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića.
Nakon određenog vremena Ivan Pavlešević pronašao je Marijanovo mrtvo tijelo na njivi u blizini pravoslavnoga groblja. Lovas. Stjepan Peulić preživjeli iz minskog polja, svjedoči nam da je Vojislava Stanimirovića vidio 18. listopada 1991. godine u dvorištu poljoprivredne zadruge u Lovasu, zajedno s prvooptuženim za Lovas, Ljubanom Devetakom, kada je vršen odabir tko će ići u minsko polje. Kruna tog stravičnog događaja bilo je tjeranje 51 lovaskog Hrvata na „čišćenje“ minskog polja. Vukovar. 18. studenog 1991. Stanimirović je završio u vukovarskoj bolnici zajedno s ratnim zločincem majorom JNA Veselinom Šljivančaninom. O tome je svjedočila i bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici. Zbog toga je, svjedoči ona, jednom bila verbalno napadnuta od supruge dr. Stanimirovića prigodom njihova slučajnog susreta u Vukovaru, ali ona i danas ostaje pri svojemu iskazu, jer joj je tada dr. Stanimirović, prisjeća se tih trenutaka u podrumu bolnice, pomalo iznenađen i zbunjen zbog njene nazočnosti, pružio čak i ruku. Stanimirović me je pljuvao u Vukovaru 1991. godine Ružicu Erdelji nedavno je primio i predsjednik Ivo Josipović. Ružica Erdelji žrtva je srpskoga silovanja i svjedoči: odveli su nas u vojarnu ponižene, prljave, osramoćene , tjerali su nas da čistimo krug vojarne, praznimo rupe u kojima je bila voda. U krugu su bili domaći vukovarski četnici koji su nas vrijeđali, ponižavali, govorili da smo mi krivi za rat. Jednoga dana došli su Stanimirović, Dokmanović i Hadžić. Pljuju nas i pitaju psujući, "šta radimo na svetom srpskom tlu". Plakale smo i šutjele.
O Stanimirovićevoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju najmjerodavnije su ipak njegove riječi: "Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar..." ("Vojska Krajine", br. 7-8, 1993, str. 43). Vojislav je Stanimirović »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primio odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita kretanje i djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno, premda postoje broje indicije, da je bio u blizini ili u središtu nekoliko mjesta na kojima su počinjeni zločini nad hrvatskim civilima i vojnicima. Činjenica da su general Gotovina i drugi braniteljiu tamnici, a Vojislav Stanimirović u Hrvatskom Saboru.
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik Antun Ivanković, predsjednik Nevenka Nekić, književnica
Nema komentara:
Objavi komentar